Hrvatsko nacionalno vijeće i Zagrebačka županija, HR, Prostori memorije (Dan grada, Subotica)
Ilustrirani tjednici i filmovi
28.10 - 25.11.2016
Željko Kipke
Željko Kipke
28.10.2016- 25.11.2016.
"Ilustrirani tjednici i filmovi"
Za koncepciju i realizaciju desetminutnog filma Unyielding Look into the Future od presudnog je značenja bilo bečko izdanje Wiener Film Revuea. Preciznije, šest brojeva tiskanih između 1950. i 1954. godine. Bez toga materijala ne bi bilo lažnog filmskog žurnala. Ne bi John Wayne i Nancy Olson »otišli« na premijeru jednog drugog filma pod nazivom Bulevar devet života u 12 figura i P.S. iz 2012.
Netko će se pitati kako je moguće da je spomenuti hollywoodski par početkom pedesetih išao na premijeru naslova koji će biti realiziran tek u sljedećem stoljeću? Na velikom je ekranu sve moguće, pa čak i taj obrnuti tijek vremena. Kao što je moguća i filmska potraga za nepostojećim bulevarom. A sve je krenulo od provokativne opaske Jeana Cocteaua na račun pasa i mačaka. Francuski pisac i redatelj izabrao je mačju stranu, uvjeren da ne »postoje policijske mace«. Njegova je opaska bila okidač. Pročitao sam je u nekom detektivskom romanu, nakon čega se otvorio niz tematski bliskih figura i scena. Najizazovnija među njima bila je ona s Parižankama na prvi dan Nove 1956. s licima maskiranim mačjim fizionomijama. Atraktivna je fotografija krasila prvu unutarnju stranicu bečkog tjednika Der Stern.
Na nedjeljno izdanje naišao sam u bečkoj prodavaonici starih novina. Njezini su vlasnici gajili posebnu sklonost prema filmu i sudbinama hollywoodskih starleta i glumaca. Tijekom moje potrage za nepostojećim Bulevarom 9 života vlasnici su napustili lokal u atraktivnoj ulici i zamijenili ga skučenim prostorom na rubu Beča. U intervalu između njihova dva najma pratio sam začudne mačje figure u Istanbulu i jednoj staretinarnici u užem središtu Trsta. U njoj sam pronašao prizore bez kojih slika neuhvatljivog bulevara ne bi bila potpuna. Ne bi bila toliko zagonetna da sam nekim višim slučajem izostavio naslovnice talijanskog tjednika INCOM Illustrata.
Riječ je o istoj staretinarnici (rigatteria) u kojoj sam znatno ranije, u kolovozu 2006. pronašao milanske mjesečnike Cinema Illustrazione iz prve polovine tridesetih. Oni su sudbinski – filmski – začinili istinitu priču o prometnoj nesreći u Istri koju sam medijski zgusnuo u samo devet minuta. Ni njezin naslov – Invisible Sculpture – nisam izmislio. Ponudio se tijekom rekapitulacije nemilog događaja na cesti, slučajnog posjeta staretinarnici i teške tršćanske oluje. Filmska realizacija nije bila nešto posebno, ali je dodatno osnažila moje zanimanje za medij pokretnih slika.
Na osnovi nasumično izabranih ilustracija iz pet različitih tiskovina, koje su kupljene u istom talijanskom dućanu u ljeto 2012., montirana je četiriminutna šetnja po slikovitom materijalu s početka šezdesetih. Izabrane su (šezdesete) jer je njihova socijalna koža i danas jednako elastična i provokativna. Filmska zavjera – Social Skin 60–62 – završava slikom djevojčice. Ona vuče kolica u kojima sjedi opasan leopard. Scena se može protumačiti futuristički u pogledu aktualnog veličanja djece i njihovih simbola u zapadnim društvima. Zvijer u dječjim kolicima trenutno miruje i čeka na dramatičan impuls. Fotografija djevojčice i njezine žive »igračke« spletom je okolnosti zauzela prvo i završno mjesto u nizu filmskih permutacija.
U kratkom filmu u povodu 100. obljetnice rođenja Orsona Wellesa ilustrirani su tjednici također utjecali na siže. Bez slikovitog materijala, primjerice Caryla Chessmana neposredno prije odlaska u plinsku komoru (u milanskim tjednicima Oggi i Gente iz 1960.), medijska bi obljetnica bila prikraćena za škakljive detalje, sudbine i magične veze. Orsonov putokaz je fikcija, eksperiment i dokument koji ne mari za okvire, medijske granice, povijesne istine, novinarsku etiku i slično. U njemu su sve sile i sadržaji bili usmjereni prema drugom katu Muzeja za umjetnost i obrt. Zagrebačka je institucija, spletom okolnosti, mjesecima odgađala snimanje dijela svoje zbirke, važnog za taj medijski eksperiment. Kao da se nevidljivi Orson, ili njegov dvojnik, umiješao u hrvatski filmski slučaj. Doista, o tome bi se mogle napisati intrigantne priče.*
Slučaj Ilustrirani tjednici i filmovi krenuo je s pozivom za izlaganje u Subotici. Trebalo je, napokon, napraviti taj napor i popisati stare časopise. Dakle, mjesečnik Cinema Illustrazione (4 broja) pokriva Invisible Sculpture, tjednici Der Stern (3 brojeva), Münchener Illustrierte (1 broj), INCOM Illustrata (4 broja), Quick (2 broja) stoje iza naslova Bulevar 9 života u 12 figura i P.S., a tjednici ABC (1 broj), INCOM Illustrata (2 broja) i Oggi (2 broja) iza Social Skin 60–62, mjesečnik Wiener Film Revue (6 brojeva) inspirirao je Unyielding Look into the Future, dok su ilustrirani tjednici Cinema Nuovo (1 broj), Domenica del Corriere (1 broj), Film (1 broj), Gente (5 brojeva), INCOM Illustrata (2 broja) i Oggi (2 broja) poduprli Orsonov putokaz.
* Prvo je krajem 2014. skinut stalni postav suvremene umjetnosti na drugom katu zbog gostujuće izložbe iz Crne Gore. Potom je snimatelj (Boris Poljak) slomio nogu u prometnoj nesreći. Njegova zamjena (Tamara Cesarec) ishodila je vizu i otišla za Kanadu. U međuvremenu je u središnjem prostoru muzeja razvučena čipkasta instalacija koja je onemogućila snimanje na drugom katu. U ožujku 2015. nije skinuta, kako je planirano, nego će ostati sve do kraja kolovoza. U lipnju je prvi montažer (Fran Sokolić) otišao u Berlin na studij usavršavanja kolor korekcije koju je organizirala Njemačka akademija za film i televiziju. U srpnju je umjetnička savjetnica za eksperimentalni film Hrvatskog audiovizualnog centra odbila prijedlog financiranja projekta zbog njegova „kriptičnog i lokalnog karaktera“. Drugi montažer započeo je raditi u listopadu s oštećenom percepcijom lijevoga oka…
Željko Kipke 2016.
