Uroš Đurić, Danas sam naleteo ponovo na tebe i nemam predstavu šta hoćeš
Jučer,Danas,Sutra
01.09 - 20.09.2019
Ivan Šeremet
"... Šeremetova je pozicija višestruko rubna: u odnosu na Zagreb (ne zaboravimo da oduvijek živi i radi u Slavoniji), pa u odnosu Zagreba, i Hrvatske, na europska umjetnička i političko ekonomska središta; u odnosu na dominantni mentalni sklop i umjetnički mainstream vlastite sredine i s obzirom na njenu stvarnu geografsko političku graničnu poziciju. Miško Šuvaković, autor monografije u uvodniku „Veselje i melankolija: kontinetnalna umjetnost između pakla i raja“ smješta Šeremetov rad u kontekst antiumjetnosti Gorgone, Grupe šestorice, umjetničkih praksi Kipkea, Vlaste Delimar, Kopljara, Labrovića… a njegovu poziciju opisuje kao „Umjetnost na granici“: „Riječ je o Istoku i Zapadu u zemljopisnom, ali i političkom, odnosno umjetničkom smislu. On djeluje unutar kontinenta. Njegov rad pripada atmosferama: Srednje Europe, Jugoistočne Europe, Slavonije, Hrvatske, Balkana. Osjećaj monotone ravnice i melankoličnog bivanja u ravnici određuje njegov rad… Šeremet je“, kaže dalje, „istodobno umjetnik europske i hrvatske periferije, ali i umjetnik koji izlazi izvan granica periferije u namjeri da bude čovjek u velikom i uzburkanom svijetu suvremene umjetnosti. Biti tu i tamo formula je njegove umjetničke dijalektike...“
Čini mi se da je u potonjoj rečenici sažet Šeremetov umjetnički i životni statement. U odnosu na dominantni kolektivni mentalitet on svoj identitet ne konstruira kroz binarnu opoziciju JA-ONI, već ga gradi kao JA OVDJE. Prisutan, ali izmaknut.
Distanca mu omogućava da sagleda poredak s kojim se odbija poistovjetiti. Stoga može biti i kritičan i melankoličan, i pronicljiv i naivan, tjeskoban i ironičan.
Irena Bekić
